Životopis
Zdravko Seleš rođen je 1962. godine u Đurđevcu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1987. godine hrvatski jezik i jugoslavenske književnosti. Iste godine počinje raditi u srednjoj školi u Đurđevcu, gdje i danas živi i radi kao gimnazijski profesor hrvatskoga jezika. Ponajviše je angažiran u kulturnom i književnom životu Podravine i kajkavskih krajeva Hrvatske. Stvara uglavnom poeziju i književnu esejistiku, a bavio se i prevođenjem s međunarodnog jezika esperanta i na nj (pjesme F. Galovića, A. B. Šimića, B. Jelušić, V. Krmpotić, novele T. Sekelja, S. Lagerlöf, N. M. Blažević, Šuma Striborova Ivane Brlić-Mažuranić...) sudjelujući u nekoliko prevodilačkih projekata.
Krajem osamdesetih godina 20. stoljeća bio je urednik esperantskog časopisa za književnost i kulturu Koko i već je tada napisao nekoliko književnih eseja i recenzija. Posljednjih godina ponovno intenzivnije piše recenzije novih originalnih i prevedenih esperantskih knjiga te književne eseje o hrvatskim i esperantskim književnicima (D. Tadijanović, M. Držić, S. Štimec, A. Löwenstein). Napisao je i nešto originalnih pjesama na esperantu pa je zastupljen i u antologiji hrvatske esperantske poezije Kroatia esperanta poemaro (Zagreb, 1991.).
Prve pjesme i priče objavio je 1980. i 1981. u časopisu Podravska gruda. Godine 1981. objavio je plakat poezije u suradnji sa slikarom Josipom Turkovićem, a prvo mu je ozbiljno pojavljivanje na književnoj sceni ciklus pjesama i vrijeme se mrvi u trobroju časopisa Gesta 12-13-14, 1982./83. Od tada objavljuje u nizu časopisa, novina i zbornika: Radost, Modra lasta, Studentski list, KAJ, Hrvatski sjever, Hrvatsko zagorje..., a najviše u Podravskom zborniku. Godine 1984. objavio je zbirku poezije Razgovori sa srcem, 1991. dvojezičnu, hrvatsko-esperantsku, zbirku Noćnik – Noktulo, a 1996. kajkavsku zbirku pjesama u prozi Elegije Sigismunda Ernušta u izdanju Matice hrvatske ogranka Đurđevac, čiji je i danas predsjednik. Ovo izdanje dobilo je 1998. godine Brončanu povelju Matice hrvatske pa je 2001. objavljeno u obliku kalendara – plakata poezije.
Godine 2003. objavio je knjigu Lirika đurđevačke Podravine – panoramu podravske lirike đurđevačkoga kruga, a 2012. knjigu Snovi i sjene / Senje i tenje / Sonĝoj kaj ombroj – izbor iz stvaralaštva na hrvatskom književnom jeziku, kajkavštini i međunarodnom jeziku esperantu koji donosi 80-ak pjesama te priče, eseje i prijevode.
Devedesetih godina 20. stoljeća najviše stvara poeziju na kajkavštini pa je tako zastupljen u zbornicima Zeleni bregi Zeline, panorami Hrvatski kajkavski pjesmotvor devedesetih "Zercalo horvatsko” Ivana Kutnjaka (Varaždin, 1999.) i u Antologiji moderne kajkavske lirike 20. stoljeća “Rieči sa zviranjka” Jože Skoka (Zagreb, 1999.) Isto tako, zalažući se za revitalizaciju kajkavštine, neke je književne eseje o zavičajnim autorima napisao na tom idiomu. Član je Društva hrvatskih književnika od 2001. godine.